Verbotonalna metoda
Osnovni principi i metodski postupci u rehabilitaciji djece oštećena sluha i/ili govora
Verbotonalna metoda je dio verbotonalnog sistema akademika Petra Guberine, pod kojom podrazumijevamo metodske pristupe i postupke koje koristimo u dijagnostici i rehabilitaciji slušanja i govora i u terapiji govornih poremećaja, neovisno o etiologiji i karakteru oštećenja te kronološkoj dobi pacijenta. Na jedinstvenim temeljnim principima i osnovnim postavkama razrađen je niz dijagnostičkih instrumenata i programa rehabilitacije primjerenih vrsti i broju oštećenja, te dobi pacijenta.
Najčešća i najrasprostranjenija primjena verbotonalne metode u svijetu odnosi se na program rehabilitacije djece oštećena sluha i govora, odnosno poticanja razvoja govora i tada kada je sluh neoštećen.
Imajući u vidu težinu i kompleksnost posljedica vezanih uz nemogućnost razvoja govora zbog oštećenja sluha u najranijoj dobi (prije razvoja govora) ili zastoja u razvoju govora zbog centralnih smetnji, mentalne retardacije, pedagoške zapuštenosti i sl., očekivan je i razumljiv prioritet rada upravo s populacijom djece.
Program rehabilitacije slušno i/ili teško govorno oštećenog djeteta sveobuhvatan je program koji pomoću i uz rehabilitaciju slušanja i govora djeluje na cjelokupni psihofizički razvoj djeteta, pa stoga uključuje različite rehabilitacijske postupke te edukaciju kao prateći i uključivi dio rehabilitacije. Krajnji cilj rehabilitacije je integracija, koja se po verbotonalnoj metodi provodi u trenutku i na način koji osigurava uspješan život djeteta u tzv. redovnoj sredini.
Rehabilitaciju provode stručnjaci različitog profila zanimanja s dodatnom edukacijom za rad po verbotonalnoj metodi, uz pomoć verbotonalne elektroakustičke opreme (aparati SUVAG odnosno VERBOTON). Ovi aparati imaju mogućnost prenošenja niskih frekvencija, uključujući i infra zvuk, a pomoću posebnih sustava filtara i pojačala omogućeno je odabiranje optimalnog slušnog polja (kombinacija optimalnih formi frekvencije, intenziteta i vremena) i optimala glasova (oktavno ili uže frekvencijsko područje karakteristično za percepciju pojedinog glasa).
Dijagnostika
Uključivanju u rehabilitacijski, odnosno rehabilitacijsko-edukacijski program prethodi kompleksna dijagnostika, koja ukazuje na stanje sluha, slušanja i govora, ali i na cjelokupni psihofizički status djeteta.
Program dijagnostike obuhvaća osnovnu i dopunsku dijagnostičku obradu, a broj i vrsta pretraga u svakom pojedinom slučaju zavise o indiciranom ili suspektnom problemu i kronološkoj dobi pacijenta.
Osnovna dijagnostička obrada uključuje: otorinolaringološki pregled; audiološka ispitivanja kojima se određuje stanje sluha i slušanja (tonalna audiometrija s dopunskim pretragamima SISI, TDT, timpanometrija, STAR, verbotonalna audiometrija, govorna audiometrija s dopunskom otežanom i usporenom govornom audiometrijom, dječja audiometrija); ispitivanje optimalnog slušnog polja i govornog statusa slušno oštećenih osoba; logopedski pregled (za djecu s govornim poteškoćama); psihološka ispitivanja.
Program dopunske dijagnostičke obrade sadrži: dodatne audiološke pretrage kojima se ispituje mjesto i stupanj oštećenja slušnog puta (evocirani akustički potencijali -BERA, evocirana otoakustička emisija – EOAE), lokalizacija izvora zvuka u prostoru, selektivno slušanje, strukturalno vrijeme percepcije, šum, podnošenje reverberacije, odnos monoauralnog, binauralnog i stereofonskog slušanja; vestibulometrijske pretrage (ENG), fizijatrijski pregled i objektivno ispitivanje ravnoteže (stabilometrijska platforma); neurološki pregled i pretrage (EEG, Brain Mapping); psihijatrijski pregled; dodatna psihološka ispitivanja.
Dijagnoza je dinamička; provjerava se, dopunjuje i, eventualno, mijenja u tijeku rehabilitacije. Rehabilitacija je sastavni dio dijagnostičkog postupka, kao što je i dijagnostika dio procesa rehabilitacije. Na taj se način provjerava početna dijagnoza i uspješnost rehabilitacije te potvrđuju ili dopunjuju pristupi i postupci u daljnjem rehabilitacijsko-edukacijskom tretmanu.
Rehabilitacija
Cjelokupni rad odvija se u dva osnovna oblika – grupnom i individualnom i zasniva na tjelesnim i slušnim putovima, (fonetski ritmovi: tjelesna ritmika i glazbeni ritam) te situaciji i situacijskom učenju govora i jezika. U rehabilitaciji slušanja i govora osnovni je princip da treba poći od relativno optimalnih mogućnosti slušno i/ili govorno oštećenog subjekta.
Grupni rad primjeren je rehabilitaciji i edukaciji djece oštećena sluha i govora, odnosno samo govora ukoliko se radi o nerazvijenom govoru zbog centralnih smetnji (disfazija), mentalne retardacije, pedagoške zapuštenosti i dr.
Grupni oblik rehabilitacije, koji uključuje edukaciju provodi se svakodnevno pola dana u tijeku radnog tjedna.
Djeca oštećena sluha tijekom cijelog rada slušno su stimulirana pomoću aparata verbotonalnog sistema SUVAG I ili VERBOTON G 10, s vibratorom samim – somatosenzoričkim putem (početna rehabilitacija), sa slušalicama i vibratorom ili samo slušalicama (kad su već napredovala) i izložena su govornoj aktivnosti. U grupnom radu nastoji se dijete stimulirati na slušanje i govor govornim strukturama ritmičko- intonativnog karaktera.
Uloga je grupnog rada da, osim uspostavljanja slušanja i govora, razvija integraciju i socijalizaciju ličnosti. Ovdje se postavljaju temelji tjelesnom, moralnom i estetskom odgoju i usvajaju znanja primjerena kronološkoj dobi djeteta.
Individualni rad (vježbe slušanja i govora odnosno samo govora) i grupni rad predstavljaju dva paralelna i koordinirana oblika u rehabilitaciji slušno i/ili govorno oštećene djece. Provodi se svakodnevno u seansama, od 1/2 do 1 sat, koje se u tijeku dana mogu ponoviti. Trajanje i broj seansi ovisi o dobi i drugim predispozicijama djeteta (koncentracija i sl.). Tijekom individualnog rada rehabilitator će s pojedinim djetetom razvijati slušanje i govor posebnim vježbama. One glasove koje dijete postigne u grupi (putem igre) rehabilitator kombinira u one riječi i rečenice u kojima su postignuti glasovi zastupljeni. U radu sa slušno oštećenom djecom bitno je da se govorne i slušne vježbe odvijaju na osnovi slušanja prema optimalnom slušnom polju svakog pojedinog djeteta, a to omogućava transmisija govora preko aparata SUVAG II ili VERBOTON G 20. Govor se prenosi preko onih frekvencija na koje je dijete ostalo najosjetljivije, dakle najviše preko niskih ili u kombinaciji niskih i visokih frekvencija. Budući da se govor prenosi preko relativno optimalnih mogućnosti, slušanje se bogati i optimalno slušno polje se proširuje (iako se periferija ne mijenja i tonalni audiogram ostaje isti).
Za stimuliranje govora i korekciju izgovora kod djece koja nemaju oštećen sluh ali ne mogu spontano razviti govor, koristi se aparat SUVAG-LINGUA ili VERBOTON G 30 L.
Individualnom se rehabilitacijom uspostavlja i popravlja razumijevanje govora te budi, obogaćuje i “čisti” (korigira) djetetov govorni izraz.
Fonetski ritmovi u verbotonalnoj metodi
Govor nije naša datost, mi se ne rađamo s govorom kao što se rađamo s osjetom njuha npr. Ne postoje, dakle, specijalizirani organi za govor već su neki od organa preuzeli i funkciju generiranja govora. Iz verbotonalne je teorije poznato da čovjek čitav sudjeluje kako u percepciji tako i u emisiji/reprodukciji govora (i glasova govora). Prema tome i stanje organizma kao totaliteta ima odlučujuću ulogu u primanju i odašiljanju govorne poruke: ritam tijela, odnos tijela prema prostoru i vremenu. Ne imati razvijen govor ne znači i ne imati razvijene organe za govor ili da je funkcija tih organa poremećena. Ono što je poremećeno ili nedostaje to je rad organa i tijela u funkciji govora – optimalna napetost, motorika, inervacija.
Da bi uspješno odgojila napetost i motoriku, skladno inervirala govorne organe i tijelo verbotonalna metoda je uvela nove discipline i postupke: tjelesnu ritmiku (stimulacije pokretom) i glazbeni ritam (glazbene stimulacije), koje zajedničkim imenom nazivamo fonetski ritmovi.
Stimulacije pokretom su metodski postupci u verbotonalnoj metodi kojima je osnovno sredstvo pokret, a osnovna svrha razvoj govora i slušanja (prirodnog govora i dobrog slušanja). Osnovni zadaci ovih postupaka jesu:
- razvijanje kinestetskog osjeta i funkcije tijela u prostoru, vremenu i dinamici;
- stvaranje dobre psihomotorne baze kod djeteta ili korekcija loše psihomotorike kod pojedinca;
- poticanje na glasanje pokretom i glasovima koji se najefikasnije mogu proizvesti datim pokretom (funkcionalna ritmika);
- usvajanje temeljnih govornih ritmičkih formi pokretom, stvaranje osnovice odnosno istovremeno ostvarivanje percepcije i govorenja riječi, rečenica i većih govornih cjelina u govornom ritmu određenog jezika.
Glazbene stimulacije (ritam brojalica) ritmičke su strukture koje sadrže logatome (slogovi koji ne nose značenje) ili logatome kombinirane s riječima (dakle sa značenjem). Cilj im je da pomoću glazbenih vrednota (ritma i melodije) stimuliraju buđenje govora, razviju što kompleksniji i što prirodniji govor i pomognu korektnoj artikulaciji glasova.
Budući da su ritam, intonacija, napetost, intenzitet, pauza (aktivna) i vrijeme osnovni strukturalni elementi svake pa i najmanje izgovorene cjeline, glazbene stimulacije uz stimulacije pokretom, predstavljaju dragocjeni temelj kako za razvoj i korekciju govora kod slušno oštećenih osoba tako i za razvoj i korekciju izgovora kod usvajanja materinskog ili učenja stranog jezika.
Dramatizacija je jedan od vidova aktivnosti u verbotonalnoj metodi koji djeca rano i rado prihvaćaju, jer je to rehabilitacija igrom i učenje putem igre. Ona nam pomaže u razvoju motorike, osvještavanju prostora, izazivanju i korištenju pokreta u izražajnom (nominalnom) smislu riječi, čime se bogati simbolika (misao) i izrazi (vokabular).Tu se ostvaruju međusobni odnosi i dijalozi koji, naročito u početku, imaju za cilj razvijanje spontanosti, komunikativnosti i socijabilnosti, što u početnoj rehabilitaciji predstavlja poseban problem. Iznad svega cilj je razvoj govora, prirodnog govora koji se uči u igri i u spontanim životnim situacijama.
U kasnijoj fazi i starijoj dobi dramatiziraju se priče, bajke, pa onda zreliji tekstovi i male drame.
Na taj način ovaj afektivno bogat oblik aktivnosti, uz koreografiju, predstavlja izvanrednu mogućnost za umjetnički vrijednu prezentaciju postignutih rezultata.
Audiovizualni postupci – AVGS ( audio-vizualna globalno-strukturalna metoda) u rehabilitaciji slušanja i govora počinju se primjenjivati u radu s djecom niske kronološke dobi. U početku sliku i zvuk koristimo za stimuliranje spontanog glasanja i slušanja. U to vrijeme film mora sadržavati jednostavne situacije, sadržaje ili priče koje djeca mogu brzo usvojiti i prihvatiti kao svoju aktivnost. Takvi, globalno prezentirani, djeci bliski sadržaji kasnije će se koristiti u grupnom i individualnom radu, dramatizaciji i drugim aktivnostima. U kasnijim fazama audiovizualni postupci postaju sredstvo za učenje govora – jezika, za usvajanje novih pojmova i aktivnu, spontanu upotrebu poznatog vokabulara u novim situacijama.
U rehabilitaciji starije djece (i odraslih pacijenata) program učenja stranog jezika po AVGS metodi koristimo u funkciji kondicioniranja slušanja i korekcije izgovora, ali i kao izuzetno motivirajući faktor za aktivno sudjelovanje u terapiji.
Psihoterapija u verbotonalnoj rehabilitaciji provodi se uvijek kada je to indicirano, pa tim stručnjaka uključuje i psihologa-terapeuta i psihijatra. (Obvezni je dodatni oblik rada u programu rehabilitacije slušno i/ili govorno oštećene djece koja su, neposredno ili posredno doživjela ratne strahote i koja proživljavaju posljedice ratnih stradanja.).
Edukacija djece s oštećenjem sluha (i govora) ili s nerazvijenim govorom zbog centralnih smetnji (disfazija i dr.), zatim djece s udruženim smetnjama u razvoju (što je i najčešći oblik oštećenja) prateći je i uključivi oblik rehabilitacije po verbotonalnoj metodi. Stoga u sastavu verbotonalnih rehabilitacijskih ustanova djeluju dječji vrtići i osnovne škole, u kojima djeca usvajaju i odgojno-obrazovne programe do vremena kada su u dovoljnoj mjeri razvila govor i stekla sve druge razvojne preduvjete za uspješno uključivanje u redoviti sustav odgoja i obrazovanja. U zagrebačkom SUVAG-u odgojno-obrazovni programi odvijaju se prema Planu i programu rada predškolskih ustanova, odnosno osnovnih ili srednjih škola, koji propisuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i prema posebnom planu i programu za djecu s teškoćama u razvoju Poliklinike SUVAG.
Dinamika i, posebno, način usvajanja nastavnih programa prilagođeni su mogućnostima djeteta. Tako je djeci s izraženim teškoćama u razvoju potrebno organizirati individualizirani intenzivni program rehabilitacije i edukacije, dok je određenom broju djece uključene u redovite škole, uz svakodnevnu rehabilitaciju, potrebna i stalna pomoć u učenju u formi produženog stručnog postupka, kao prijelazni oblik integracije.