Nalazite se ovdje: Naslovnica

Akademik PETAR GUBERINA
Officier de la Légion d' Honneur


  • autor verbotonalnog sistema
  • doktor lingvističkih znanosti
  • osnivač zagrebačke fonetike
  • utemeljitelj Poliklinike SUVAG

Rođen je 22. svibnja 1913. u Šibeniku, gdje je završio klasičnu gimnaziju, umro u Zagrebu 22. siječnja 2005.

Diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: francuski i latinski jezik (1935.)

Doktorirao na Sveučilištu Sorbonne, Paris, Francuska (1939.).

Titulu doktora znanosti postigao je obranom disertacije "Valeur logique et valeur stilistique des propositions complexes", što već predstavlja temelj njegovih kasnijih istraživanja na području govorne komunikacije.

Redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1951.-1983.) Na Zagrebačko sveučilište dolazi kao profesor francuskog jezika i predstojnik Odsjeka za romanistiku (1951.-1965.). Osniva Institut za fonetiku (1954.) a potom i Odsjek za fonetiku (1965.), koje vodi do umirovljenja (1983.).

Autor verbotonalnog sistema (VTS) - originalne znanstvene teorije na području govorne komunikacije, i elektroakustičkih aparata SUVAG konstruiranih prema verbotonalnim spoznajama (1954-1955.). Njegova istraživanja "lingvistike govora" dovode do revolucionarnog obrata u nastavi živih jezika (audiovizualna globalnostrukturalna metoda - AVGS), ali i u pristupu patologiji sluha i govora (verbotonalna metoda - VTM), a profesora Guberinu uvode u red vodećih svjetskih znanstvenika na području humanističkih i biomedicinskih znanosti.

Verbotonalna se metodologija proširila po svim kontinentima. Veliki broj ustanova diljem svijeta primjenjuju verbotonalne principe, postupke i elektroakustičku opremu na području rehabilitacije i edukacije osoba, posebno djece, oštećena sluha i govora te u terapiji govornih poremećaja.

Temeljne postavke verbotonalnog sistema sastavni su dio dodiplomskih i poslijediplomskih studija filologije i medicine na brojnim sveučilištima širom svijeta, a temeljna verbotonalna načela sastavni su dio svih suvremenih metoda nastave stranih jezika i općenito prihvaćena polazišta u konstrukciji audiološke dijagnostičke opreme te slušnih pomagala.

Bibliografija verbotonalnog sistema sadrži više od 1000 naslova, tiskanih na 11 jezika.

Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - za dopisnog člana HAZU u radnom sastavu Odjela za filologiju izabran je 1955., a za redovnog 1963. godine.

Utemeljitelj Poliklinike (tada Centra) SUVAG osnovane od Vlade (tada I.V. Sabora) Republike Hrvatske (1961.) Zagrebački SUVAG, na čijem je čelu u cijelom razdoblju djelovanja, kao dugogodišnji direktor te znanstveni i stručni voditelj, postaje središnji svjetski centar za razvoj i primjenu verbotonalnog sistema (status potvrđen na Osnivačkoj skupštini Međunarodnog društva verbotonalne metode sa sjedištem u Parizu, 1982.). Tako se u ovom Centru / Poliklinici provode nacionalni i međunarodni istraživački projekti i verbotonalna edukacija stručnjaka različitih zanimanja, iz Hrvatske i inozemstva. Nadalje, stručnjaci zagrebačkog SUVAG-a permanentno su prisutni u mnogim europskim i izvaneuropskim državama, gdje osnivaju verbotonalne ustanove i obrazuju kadrove za primjenu verbotonalnog sistema. U organizaciji SUVAG-a održavaju se i međunarodni znanstveni skupovi, izdaje međunarodni znanstveni časopis i drugi tiskani i video materijali za potrebe verbotonalne nastave i evaluaciju verbotonalne teorije i prakse.

Istraživač - glavni je voditelj i istraživač na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim istraživačkim i nastavnim znanstvenim projektima. Prvi u bivšoj Jugoslaviji dobiva istraživački projekt ("Restricted Bands of Frequencies in Auditory Rehabilitation of Deaf") financiran od Vlade SAD (1961.), iza kojeg slijede još 4 američka projekta (1961.-1991.).

U svojstvu eksperta i istraživača uključen je (od 1989.) u Projekt Europske Unije COST 219, gdje radi na istraživanjima vezanim za usavršavanje telefonskog aparata namijenjenog osobama oštećena sluha. Kao dio tog projekta vodi (od 1991.) istraživanje koje se odnosi na dijagnostiku i rehabilitaciju starijih osoba i mogućnost korištenja telefona, koje novčano podupire Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Od 1997. glavni je istraživač na projektu "Polisenzorika slušanja: slušno oštećenje i govorna komunikacija slušno oštećenih osoba", prihvaćenom za potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Europska komisija prihvaća (1992.) njegov projekt u sklopu Programa "TEMPUS". Projekt se odnosi na cjeloviti program verbotonalnog obrazovanja (patologija slušanja i/ili govora, nastava stranih jezika) i organiziranje međunarodnog poslijediplomskog studija u Hrvatskoj. Nositelj ovog, kao i ostalih projekata, je Poliklinika SUVAG, a program uključuje suradnju s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i 9 sveučilišta u 4 zemlje EU: Belgija, Francuska, Italija, Španjolska.(Rad na projektu odgođen je do prijema Republike Hrvatske u program PHARE).

Predavač - profesor francuskog jezika (1951.-1965.), a zatim fonetike i verbotonalne teorije (1965.-1983.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U više od 60 zemalja svijeta tumači svoju teoriju, kao ekspert ili voditelj projekata za širenje verbotonalnog sistema i osnivanje verbotonalnih ustanova. Ovi programi ostvaruju se na neposredan poziv vlada ili nadležnih institucija (ministarstava, sveučilišta) u razvijenim zemljama (Zapadna Europa, SAD, Australija, Japan i, posljednih godina, Ruska Federacija i Ukrajina) ili kao dio projekata za pomoć zemljama u razvoju, koje je financirala Vlada SAD, Svjetska zdravstvena organizacija, UNESCO, UNICEF, Fond za razvoj OUN (prvenstveno u arapskim i afričkim zemljama te zemljama Latinske Amerike) te, u posljednje vrijeme, Europska Unija i druge europske nevladine organizacije (zemlje istočne i srednje Europe). Kao gost predavač na sveučilištima u SAD-u boravio je na Ohio State University, Columbus (1964.) i University of Trenton, New Jersey (1967.-1968.).

Počasni konzul Republike Portugal - (od 1979.)

Stručna društva

Član je brojnih međunarodnih stručnih društava, primjerice:

  • Association internationale pour la méthode verbotonale, Paris, Francuska - predsjednik
  • Association internationale pour la méthode SGAV, Paris, Francuska - predsjednik Groupement des acousticiens de la langue française, Paris, France
  • Societe de linguistique de Paris, Paris
  • International Phonetic Association, London, GB
  • Linguistic Circle of New York, New York USA
  • Hrvatsko filološko društvo, Zagreb

Nagrade i priznanja

Dvostruki nositelj Ordena "Legije časti" te više drugih odličja i priznanja:

  • Orden Danskog crvenog križa, 1946.
  • Orden zasluga za narod, 1950.
  • Chevalier de la Légion d' Honneur, (Francuska), 1968.
  • Nagrada grada Zagreba, 1970.
  • Republička nagrada za životno djelo, 1976.
  • Orden Republike Senegal, 1975
  • Orden de Benemerencia (Portugal), 1985.
  • La Croix d'Officier de la Légion d' Honneur, (Francuska),1989.
  • Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića, Zagreb, 1998.

Radovi

Objavio je više od 200 znanstvenih radova (knjige, rasprave, članci, studije), prevođen je na mnoge jezike (uključujući japanski i arapski).

  • Guberina, P: Valeur logique et valeur stylistique des propositions complexes en français et en croate, "Gaj", Zagreb, 1939., Epoha, Zagreb, 1954., Didier Erudition/CIPA, Mons, 1993.
  • Guberina, P: Razlike izmedu hrvatskoga i srpskoga književnog jezika (u suradnji s dr. K.Krstić), Matica Hrvatska, Zagreb,1940. .
  • Guberina, P: Zvuk i pokret u jeziku, Matica Hrvatska, Zagreb, 1952.,
  • Guberina, P: Verbotonal method and its applicationto the rehabilitationof the deaf. International Congress on Education of the deaf: 279-293, US Goverment Printing Office,Washington D.C, 1963.
  • Guberina, P, Škarić, I, Žaja, B: Case studies in the use of restricted bands of frequencies in auditory rehabilitation of deaf, Institut za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1972.
  • Guberina P at all:Evaluation of the verbotonal system as a rehabilitation technique. Znanstv. izvj., USA project, 1972.-78., Centar SUVAG, Zagreb,1979.
  • Guberina, P, Asp, C.W: The verbo-tonal method for rehabilitating people with communication problems, World Rehabilitation Fund, International Exchange of Information in Rehabilitation, New York, 1981.
  • Guberina, P: Bases théoriques de la méthode audio-visuelle structuro- globale (méthode Saint Cloud Zagreb), Une linguistique de la parole, u knjizi Aspects d'une politique de diffusion du français langue étrangère depuis 1945; Materiaux pour une histoire, Hatier, Paris,1984.
  • Guberina P at all: The effect of the spacioceptive stimuli on the intelligibility of speech. Znanstv. izvj., USA project,1983.-85., Centar SUVAG, Zagreb,1985.
  • Philosophie, principes et développement de la méthode, La méthode verbo-tonale en 1992, dans le Courrier de Suresnes, No 58 special:13-20, Suresnes,1992.
  • Guberina, P: La structure dans la méthode audio-visuelle structuro-globale (SGAV). In: Evaluation and Language Teaching - Essays in honour of Frans Van Passel (87-97), Peter Lang Inc. European Academic Publishers, Bern, 1992.
  • Guberina P: Rétrospection, ur. Claude Roberge, Artresor, Zagreb, 2003.

 

 

Verbotonalna metoda - osnovni principi i metodski postupci u rehabilitaciji djece oštećena sluha i/ili govora

Verbotonalna metoda je dio verbotonalnog sistema akademika Petra Guberine, pod kojom podrazumijevamo metodske pristupe i postupke koje koristimo u dijagnostici i rehabilitaciji slušanja i govora i u terapiji govornih poremećaja, neovisno o etiologiji i karakteru oštećenja te kronološkoj dobi pacijenta. Na jedinstvenim temeljnim principima i osnovnim postavkama razrađen je niz dijagnostičkih instrumenata i programa rehabilitacije primjerenih vrsti i broju oštećenja, te dobi pacijenta.

Najčešća i najrasprostranjenija primjena verbotonalne metode u svijetu odnosi se na program rehabilitacije djece oštećena sluha i govora, odnosno poticanja razvoja govora i tada kada je sluh neoštećen.

Imajući u vidu težinu i kompleksnost posljedica vezanih uz nemogućnost razvoja govora zbog oštećenja sluha u najranijoj dobi (prije razvoja govora) ili zastoja u razvoju govora zbog centralnih smetnji, mentalne retardacije, pedagoške zapuštenosti i sl., očekivan je i razumljiv prioritet rada upravo s populacijom djece.

Program rehabilitacije slušno i/ili teško govorno oštećenog djeteta sveobuhvatan je program koji pomoću i uz rehabilitaciju slušanja i govora djeluje na cjelokupni psihofizički razvoj djeteta, pa stoga uključuje različite rehabilitacijske postupke te edukaciju kao prateći i uključivi dio rehabilitacije. Krajnji cilj rehabilitacije je integracija, koja se po verbotonalnoj metodi provodi u trenutku i na način koji osigurava uspješan život djeteta u tzv. redovnoj sredini.

Rehabilitaciju provode stručnjaci različitog profila zanimanja s dodatnom edukacijom za rad po verbotonalnoj metodi, uz pomoć verbotonalne elektroakustičke opreme (aparati SUVAG odnosno VERBOTON). Ovi aparati imaju mogućnost prenošenja niskih frekvencija, uključujući i infra zvuk, a pomoću posebnih sustava filtara i pojačala omogućeno je odabiranje optimalnog slušnog polja (kombinacija optimalnih formi frekvencije, intenziteta i vremena) i optimala glasova (oktavno ili uže frekvencijsko područje karakteristično za percepciju pojedinog glasa).

Dijagnostika

Uključivanju u rehabilitacijski, odnosno rehabilitacijsko-edukacijski program prethodi kompleksna dijagnostika, koja ukazuje na stanje sluha, slušanja i govora, ali i na cjelokupni psihofizički status djeteta.

Program dijagnostike obuhvaća osnovnu i dopunsku dijagnostičku obradu, a broj i vrsta pretraga u svakom pojedinom slučaju zavise o indiciranom ili suspektnom problemu i kronološkoj dobi pacijenta.

Osnovna dijagnostička obrada uključuje: otorinolaringološki pregled; audiološka ispitivanja kojima se određuje stanje sluha i slušanja (tonalna audiometrija s dopunskim pretragamima SISI, TDT, timpanometrija, STAR, verbotonalna audiometrija, govorna audiometrija s dopunskom otežanom i usporenom govornom audiometrijom, dječja audiometrija); ispitivanje optimalnog slušnog polja i govornog statusa slušno oštećenih osoba; logopedski pregled (za djecu s govornim poteškoćama); psihološka ispitivanja.

Program dopunske dijagnostičke obrade sadrži: dodatne audiološke pretrage kojima se ispituje mjesto i stupanj oštećenja slušnog puta (evocirani akustički potencijali -BERA, evocirana otoakustička emisija - EOAE), lokalizacija izvora zvuka u prostoru, selektivno slušanje, strukturalno vrijeme percepcije, šum, podnošenje reverberacije, odnos monoauralnog, binauralnog i stereofonskog slušanja; vestibulometrijske pretrage (ENG), fizijatrijski pregled i objektivno ispitivanje ravnoteže (stabilometrijska platforma); neurološki pregled i pretrage (EEG, Brain Mapping); psihijatrijski pregled; dodatna psihološka ispitivanja.

Dijagnoza je dinamička; provjerava se, dopunjuje i, eventualno, mijenja u tijeku rehabilitacije. Rehabilitacija je sastavni dio dijagnostičkog postupka, kao što je i dijagnostika dio procesa rehabilitacije. Na taj se način provjerava početna dijagnoza i uspješnost rehabilitacije te potvrđuju ili dopunjuju pristupi i postupci u daljnjem rehabilitacijsko-edukacijskom tretmanu.

Rehabilitacija

Cjelokupni rad odvija se u dva osnovna oblika - grupnom i individualnom i zasniva na tjelesnim i slušnim putovima, (fonetski ritmovi: tjelesna ritmika i glazbeni ritam) te situaciji i situacijskom učenju govora i jezika. U rehabilitaciji slušanja i govora osnovni je princip da treba poći od relativno optimalnih mogućnosti slušno i/ili govorno oštećenog subjekta.

Grupni rad primjeren je rehabilitaciji i edukaciji djece oštećena sluha i govora, odnosno samo govora ukoliko se radi o nerazvijenom govoru zbog centralnih smetnji (disfazija), mentalne retardacije, pedagoške zapuštenosti i dr.

Grupni oblik rehabilitacije, koji uključuje edukaciju provodi se svakodnevno pola dana u tijeku radnog tjedna.

Djeca oštećena sluha tijekom cijelog rada slušno su stimulirana pomoću aparata verbotonalnog sistema SUVAG I ili VERBOTON G 10, s vibratorom samim - somatosenzoričkim putem (početna rehabilitacija), sa slušalicama i vibratorom ili samo slušalicama (kad su već napredovala) i izložena su govornoj aktivnosti. U grupnom radu nastoji se dijete stimulirati na slušanje i govor govornim strukturama ritmičko- intonativnog karaktera.

Uloga je grupnog rada da, osim uspostavljanja slušanja i govora, razvija integraciju i socijalizaciju ličnosti. Ovdje se postavljaju temelji tjelesnom, moralnom i estetskom odgoju i usvajaju znanja primjerena kronološkoj dobi djeteta.

Individualni rad (vježbe slušanja i govora odnosno samo govora) i grupni rad predstavljaju dva paralelna i koordinirana oblika u rehabilitaciji slušno i/ili govorno oštećene djece. Provodi se svakodnevno u seansama, od 1/2 do 1 sat, koje se u tijeku dana mogu ponoviti. Trajanje i broj seansi ovisi o dobi i drugim predispozicijama djeteta (koncentracija i sl.). Tijekom individualnog rada rehabilitator će s pojedinim djetetom razvijati slušanje i govor posebnim vježbama. One glasove koje dijete postigne u grupi (putem igre) rehabilitator kombinira u one riječi i rečenice u kojima su postignuti glasovi zastupljeni. U radu sa slušno oštećenom djecom bitno je da se govorne i slušne vježbe odvijaju na osnovi slušanja prema optimalnom slušnom polju svakog pojedinog djeteta, a to omogućava transmisija govora preko aparata SUVAG II ili VERBOTON G 20. Govor se prenosi preko onih frekvencija na koje je dijete ostalo najosjetljivije, dakle najviše preko niskih ili u kombinaciji niskih i visokih frekvencija. Budući da se govor prenosi preko relativno optimalnih mogućnosti, slušanje se bogati i optimalno slušno polje se proširuje (iako se periferija ne mijenja i tonalni audiogram ostaje isti).

Za stimuliranje govora i korekciju izgovora kod djece koja nemaju oštećen sluh ali ne mogu spontano razviti govor, koristi se aparat SUVAG-LINGUA ili VERBOTON G 30 L.

Individualnom se rehabilitacijom uspostavlja i popravlja razumijevanje govora te budi, obogaćuje i "čisti" (korigira) djetetov govorni izraz.

Fonetski ritmovi u verbotonalnoj metodi

Govor nije naša datost, mi se ne rađamo s govorom kao što se rađamo s osjetom njuha npr. Ne postoje, dakle, specijalizirani organi za govor već su neki od organa preuzeli i funkciju generiranja govora. Iz verbotonalne je teorije poznato da čovjek čitav sudjeluje kako u percepciji tako i u emisiji/reprodukciji govora (i glasova govora). Prema tome i stanje organizma kao totaliteta ima odlučujuću ulogu u primanju i odašiljanju govorne poruke: ritam tijela, odnos tijela prema prostoru i vremenu. Ne imati razvijen govor ne znači i ne imati razvijene organe za govor ili da je funkcija tih organa poremećena. Ono što je poremećeno ili nedostaje to je rad organa i tijela u funkciji govora - optimalna napetost, motorika, inervacija.

Da bi uspješno odgojila napetost i motoriku, skladno inervirala govorne organe i tijelo verbotonalna metoda je uvela nove discipline i postupke: tjelesnu ritmiku (stimulacije pokretom) i glazbeni ritam (glazbene stimulacije), koje zajedničkim imenom nazivamo fonetski ritmovi.

Stimulacije pokretom su metodski postupci u verbotonalnoj metodi kojima je osnovno sredstvo pokret, a osnovna svrha razvoj govora i slušanja (prirodnog govora i dobrog slušanja). Osnovni zadaci ovih postupaka jesu:

  • razvijanje kinestetskog osjeta i funkcije tijela u prostoru, vremenu i dinamici;
  • stvaranje dobre psihomotorne baze kod djeteta ili korekcija loše psihomotorike kod pojedinca;
  • poticanje na glasanje pokretom i glasovima koji se najefikasnije mogu proizvesti datim pokretom (funkcionalna ritmika);
  • usvajanje temeljnih govornih ritmičkih formi pokretom, stvaranje osnovice odnosno istovremeno ostvarivanje percepcije i govorenja riječi, rečenica i većih govornih cjelina u govornom ritmu određenog jezika.

Glazbene stimulacije (ritam brojalica) ritmičke su strukture koje sadrže logatome (slogovi koji ne nose značenje) ili logatome kombinirane s riječima (dakle sa značenjem). Cilj im je da pomoću glazbenih vrednota (ritma i melodije) stimuliraju buđenje govora, razviju što kompleksniji i što prirodniji govor i pomognu korektnoj artikulaciji glasova.

Budući da su ritam, intonacija, napetost, intenzitet, pauza (aktivna) i vrijeme osnovni strukturalni elementi svake pa i najmanje izgovorene cjeline, glazbene stimulacije uz stimulacije pokretom, predstavljaju dragocjeni temelj kako za razvoj i korekciju govora kod slušno oštećenih osoba tako i za razvoj i korekciju izgovora kod usvajanja materinskog ili učenja stranog jezika.

Dramatizacija je jedan od vidova aktivnosti u verbotonalnoj metodi koji djeca rano i rado prihvaćaju, jer je to rehabilitacija igrom i učenje putem igre. Ona nam pomaže u razvoju motorike, osvještavanju prostora, izazivanju i korištenju pokreta u izražajnom (nominalnom) smislu riječi, čime se bogati simbolika (misao) i izrazi (vokabular).Tu se ostvaruju međusobni odnosi i dijalozi koji, naročito u početku, imaju za cilj razvijanje spontanosti, komunikativnosti i socijabilnosti, što u početnoj rehabilitaciji predstavlja poseban problem. Iznad svega cilj je razvoj govora, prirodnog govora koji se uči u igri i u spontanim životnim situacijama.

U kasnijoj fazi i starijoj dobi dramatiziraju se priče, bajke, pa onda zreliji tekstovi i male drame.

Na taj način ovaj afektivno bogat oblik aktivnosti, uz koreografiju, predstavlja izvanrednu mogućnost za umjetnički vrijednu prezentaciju postignutih rezultata.

Audiovizualni postupci - AVGS ( audio-vizualna globalno-strukturalna metoda) u rehabilitaciji slušanja i govora počinju se primjenjivati u radu s djecom niske kronološke dobi. U početku sliku i zvuk koristimo za stimuliranje spontanog glasanja i slušanja. U to vrijeme film mora sadržavati jednostavne situacije, sadržaje ili priče koje djeca mogu brzo usvojiti i prihvatiti kao svoju aktivnost. Takvi, globalno prezentirani, djeci bliski sadržaji kasnije će se koristiti u grupnom i individualnom radu, dramatizaciji i drugim aktivnostima. U kasnijim fazama audiovizualni postupci postaju sredstvo za učenje govora - jezika, za usvajanje novih pojmova i aktivnu, spontanu upotrebu poznatog vokabulara u novim situacijama.

U rehabilitaciji starije djece (i odraslih pacijenata) program učenja stranog jezika po AVGS metodi koristimo u funkciji kondicioniranja slušanja i korekcije izgovora, ali i kao izuzetno motivirajući faktor za aktivno sudjelovanje u terapiji.

Psihoterapija u verbotonalnoj rehabilitaciji provodi se uvijek kada je to indicirano, pa tim stručnjaka uključuje i psihologa-terapeuta i psihijatra. (Obvezni je dodatni oblik rada u programu rehabilitacije slušno i/ili govorno oštećene djece koja su, neposredno ili posredno doživjela ratne strahote i koja proživljavaju posljedice ratnih stradanja.).

Edukacija djece s oštećenjem sluha (i govora) ili s nerazvijenim govorom zbog centralnih smetnji (disfazija i dr.), zatim djece s udruženim smetnjama u razvoju (što je i najčešći oblik oštećenja) prateći je i uključivi oblik rehabilitacije po verbotonalnoj metodi. Stoga u sastavu verbotonalnih rehabilitacijskih ustanova djeluju dječji vrtići i osnovne škole, u kojima djeca usvajaju i odgojno-obrazovne programe do vremena kada su u dovoljnoj mjeri razvila govor i stekla sve druge razvojne preduvjete za uspješno uključivanje u redoviti sustav odgoja i obrazovanja. U zagrebačkom SUVAG-u odgojno-obrazovni programi odvijaju se prema Planu i programu rada predškolskih ustanova, odnosno osnovnih ili srednjih škola, koji propisuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i prema posebnom planu i programu za djecu s teškoćama u razvoju Poliklinike SUVAG.

Dinamika i, posebno, način usvajanja nastavnih programa prilagođeni su mogućnostima djeteta. Tako je djeci s izraženim teškoćama u razvoju potrebno organizirati individualizirani intenzivni program rehabilitacije i edukacije, dok je određenom broju djece uključene u redovite škole, uz svakodnevnu rehabilitaciju, potrebna i stalna pomoć u učenju u formi produženog stručnog postupka, kao prijelazni oblik integracije.